Članci
Već smo šetnjom kroz povijest Istre napomenuli da je Istra bila izložena mnogobrojnim pokoravanjima i okupacijama koje su svakako najviše pogađale najbrojnije skupine ljudi. Kako bi zadovoljili, osim svojih egzistencijalnih prehrambenih potreba i one gurmanske, mašta je, povijesno često izrabljivanih, tlačenih i osiromašenih Istrijana, morala biti prilično bujna i kreativna. Na njihovim se je trpezama njačešće nalazila hrana koje su maštovite domaćice spravljale od sezonskih plodova, što uzgojenih, što pronadenih u prirodi, ili pak kombinacijom osnovnih namirnica koje je stvaralo svako ruralno domaćinstvo, uz dodatke brojnih aromatičnih začina iz prirode. Nedjelja je, kao i svaki drugi blagdan ili pak gozba, oduvijek neizostavno bila popraćena domaćim pršutom i sirom, kao predjelom.
Nakon što se pojela juha od domaće "kokoše", uslijedio je kiseli kapuz (kupus), te neizostavni fuži, njoki i ravioli. Kao desert, vrijedna je domaćica poslužila fritule, kroštule ili cukerančiće.
Svakodnevica je bila popraćena "skromnijim" receptima. Ako je ostalo nešto kiselog kapuza od dana blagovanja, sljedeći se dan iskoristio za jotu. Istarska maneštra pripremljena na više načina far, bobici, ustupana, od koromača... odlicna je bila okrepa, posebice u hladnijim danima. Na palenti, pljukancima i njokima na žlicu su mnogi naši stari odrasli.
Jesen je za neke doba smiraja. U Istri je to doba afrodizijačkog endema, nadaleko poznatog tartufa. A kad dode zimsko doba kolinja, što je bolje od istarskog ombola i kobasica uz toplo ognjište i supu!? Poseban okus hrani daje i njen neizostavni pratitelj, poznat po kvaliteti i hvaljen još u doba Rima, maslinovo ulje. A vino...što reći nego da je istarski poluotok u obliku grozda...Malvazija, teran...Živjeli! Ako ste pak možda malo pretjerali u kušanju hrane, svakako će vam pomoći cašica biske, specijalne istarske rakije s dodatkom listova imele, ili pak komovica....
